fbpx

U Nerodimlju se Srbi više ne rađaju

Неродимље

Na oko pet kilometara od Uroševca, nekadašnjom ulicom nerodimskom, idemo ka Nerodimlju,

Na oko pet kilometara od Uroševca, nekadašnjom ulicom nerodimskom, idemo ka Nerodimlju, središtu Župe i poslednjoj prestonici Nemanjića. Za sve one koji su ovde bili, okolina neprepoznatljiva. Nova arhitektura pored puta, zarasle u grmlje polusrušene i do temelja srušene srpske kuće.

Srednjovekovne Crkve Svetog Stefana i Svetog Nikole, crkvu Svetih Arhanđela, manastir posvećen Svetom Urošu, ne možemo da pronađemo. Nema svetinja, a bile su tu još od srednjeg veka. I crkva Uspenja Presvete Bogorodice, koju je podigla carica Jelena, supruga Dušana silnog, nad grobom svoga sina Uroša, potonula u nerodimsku zemlju. Oko nekadašnjih crkvenih porti, ogromne nove kuće i restorani, po kojima je sada poznata srednjovekovna prestonica Nemanjića.

Tražimo srpsko groblje. Dvojica starijih Albanaca nam ljubazno objašnjavaju gde se nalazi, ali nas i začuđeno pitaju, zašto tražimo katoličko groblje. Ne protivurečimo im, skoro će sumrak i ne osećamo se baš prijatno dok nas iz okolnih dvorišta posmatraju mladi, novi meštani Nerodimlja, za koje smo mi samo zli Srbi.

Na groblju nekoliko spomenika ili ono što je od njih ostalo. Samo sitni komadi nadgrobnih ploča, a na prste jedne ruke se mogu izbrojati vidljivi grobovi. Stabla kojima je groblje bilo okruženo, posečena. Nekome su nedostajala drva za ogrev ili nešto drugo, ne znam. Samo onaj kome i mrtvi smetaju, zna razloge.

I stoletni bor, koji je po priči meštana posadio car Dušan, posečen je, a onda i koren miniran. A samo pre dvadesetak godina, njegove grančice za porodičnu sreću, svojim domovima su nosili i Srbi i Albanci. Sada su se, reče nam tiho jedan meštanin Gornjeg Nerodimlja, na mestu stoletnog bora pojavili mladi izdanci. Da li nam to priroda poruku šalje?

U Gornjem i Donjem Nerodimlju je pre 1999. godine živelo oko 2.000 Srba, a sada nema nijedne srpske duše. Baš tu, pored Nerodimke, sveti kralj Milutin je napisao Gračaničku povelju, a tu je nastala i Dečanska hrisovulja. Tu je kralj Milutin stolovao, a tu se i upokojio. Predanje kaže da je tu boravio i Stefan Dečanski i da je upravo tu došlo do njegovog sukoba sa sinom, carem Dušanom. Poslednje dane svog života, ispod Šare je proveo i poslednji Nemanjić, car Uroš.

Anđelka Ćup

%d bloggers like this: