fbpx

Ne delite nam Živojina

Фото Милица Стојановић Костић

Posle izbora novinara Živojina Rakočevića za predsednika Udruženja novinara Srbije, radost mi kvari iskonska potreba pojedinih da se ponovo podelimo. A Živojin može biti sinonim za mnoge tvrdnje i stavove, ali nikako za podele, zato ne delite nam Živojina!

Piše: Milica Stojanović Kostić

Istorijski i mentalitetom predodređeni smo da verujemo da je “neko na nečijoj strani”, “da neko nekome radi o glavi”, “da je opozicija ili pozicija”, “naš ili njihov”. Žalosno je ali je tako. Zato su i sada kada je pobedio pre svega NOVINAR, čovek, književnik, učitelj, brže bolje potrčali da ga uvrste u grupu ovih ili onih! Da nam podele Živojina!

Svedoče redakcije o njegovim namerama i radu, ali svedočimo i mi koje je učio i naučio ovom poslu. U mraku enklave, u Radiju KIM, gde smo se stidljivo i nesigurno učili novinarstvu, bio je stamen i jasan da u nama probudi slobodu koja nam je uskraćena posle rata. Učio i podučavao o etičkim principima profesije, ali i o ljudskosti bez koje ovaj posao gubi smisao.

Sa nama na terenu, nadgledao, urednički ozbiljno, ali roditeljski blago. Ljut je bio samo kada bismo nezrelo prioritet dali neosnovanim tvrdnjama vlastodržaca, a zaboravili na običnog čoveka.

Zato, poštovane kolege, kada dođete “južno od Ibra”, u Gračanicu, pitajte ovdašnje novinare gde su učili zanat, ko im je bio mentor (po definiciji onaj koji podučava u cilju profesionalnog i ličnog razvoja). Većina će vam reći Živojin, a neki i Goran, Peđa, Marijana, Isak…

Naši su se putevi razišli, redakcije smo promenili, stavove gradili, sa mišljenjima slagali ili suprotstavljali, bili ljuti na njega, ali ono što nas je smestilo u tu Skupštinu, tog 29.maja, bio je isti osećaj prema čoveku koji je zaslužio veliko poštovanje, autoritet gradio znanjem i umećem, ne silom i vikom!

E zato, kada vam padne napamet da nam delite Živojina, bar se informišite o njegovom delu. Ne govorim samo o nagradama, priznanjima i tekstovima, nego o nematerijalnoj baštini koju ćemo mi njegovi učenici nositi u sebi dok postojimo.

Zato poštovane kolege, vratimo dostojanstvo profesiji, dignitet novinaru, veru u napisano, kao što je i sam rekao, “ vratite glas novinaru”, da čujemo i vidimo marginalizovane.

Izgleda nisu razumeli da postoji stav koji ne mora nužno da se svidi jednoj od strana, a koji je ispravan, da ne mora da služi nečijem interesu nego istini, pa ću im zato oprostiti, ali nemojte više, dosta je!

Ne delite nam Živojina, jer delite svakog od nas u kojima je utkao svoje godine truda da od nas stvori misleća bića koja veruju u etiku, moral, obrazovanje i poštenje u novinarstvu.

%d bloggers like this: